Otkazni rok u Zakonu o radu - Pravilnosti i ograničenja
Otkazni rok, iako nije normiran Zakonom o radu kao pravilo, igra ključnu ulogu u dva posebna slučaja prema odredbama članova 178. i 179. Zakona o radu.
Prvi slučaj: Otkaz od strane zaposlenog
Odnosi se na otkaz od strane zaposlenog, kako je propisano u članu 178. Zakona o radu.
- Trajanje: Minimalni otkazni rok od 15 dana, dok je maksimalni rok 30 dana. Bilo kakvo odstupanje van ovog okvira smatra se nezakonitim.
- Forma: Otkaz se podnosi u pismenoj formi, kao prosta izjava, bez potrebe za navođenjem razloga.
- Sadržina: Izjava mora biti jasna, nedvosmislena i u njoj mora biti označen dan kada zaposleni želi da mu prestane radni odnos (dan isteka otkaznog roka).
Ukoliko ugovorom o radu ili drugim pravnim aktima poslodavca nije drugačije određeno, primenjuje se standardni otkazni rok od 15 dana, kako je predviđeno Zakonom.
Drugi slučaj: Otkaz od strane poslodavca
Vezan je za član 179. stav 1. tačka 1) Zakona o radu. Poslodavac može otkazati ugovor o radu ako postoji opravdani razlog koji se odnosi na:
- Radnu sposobnost zaposlenog i njegovo ponašanje
- Nedostatak rezultata rada
- Nedostatak potrebnih znanja i sposobnosti za obavljanje poslova
U ovom scenariju, otkazni rok ne sme biti kraći od osam, niti duži od 30 dana.
Odgovornost za nepoštovanje roka
Zaposleni jeste dužan da ispoštuje otkazni rok, međutim, ukoliko to ne učini, on može biti odgovoran jedino za naknadu štete koju je poslodavac pretrpeo, koja mora biti stvarna i dokazana.
Ugovaranje ugovorne kazne zbog nepoštovanja otkaznog roka ne proizvodi pravno dejstvo.