Prigovor radi ubrzanja postupka
Kada sledeći put počnete da razmišljate o tome kako naša država i pravosuđe nisu najvispreniji u rešavanju problema i da su, čak obratno, maheri da ih zakomplikuju, iz istih stopa se zaustavite u tim mislima! Umešnost i originalnost sa kojom je naša država rešila problem sa prigovorima radi ubrzavanja postupka, mogu se staviti na pijedestal pravne nauke.
U retkim situacijama kada sudovi nisu maksimalno ažurni u svom radu, može doći do povrede prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na to da se radi o pravu zagarantovanom u članu 32. Ustava Republike Srbije, advokat punomoćnik stranke čije se pravo povređuje, naravno, reaguje na to tako što će podneti prigovor radi ubrzavanja postupka.
Pravna šarada i pitanje punomoćja
Ovde otpočinje šarada. Osnovni sud će ovakav prigovor odbaciti rešenjem, uz obrazloženje da je uz prigovor moralo biti dostavljeno i originalno punomoćje. Ovakvo rešenje je nezakonito iz više razloga:
- Član 6. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku: Propisuje elemente prigovora, a među njima se ne navodi originalno punomoćje.
- Član 89. ZPP-a: Advokat punomoćnik ima ovlašćenje da podnosi pravne lekove u ime svog opunomoćenika.
- Član 91. ZPP-a: Predviđa da se punomoćje podnosi prilikom prve radnje, a sud je dužan da dalje kontroliše ovlašćenje.
Da je ovakvo odbacivanje prigovora nezakonito, utvrđeno je rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev 568/2019 od 18. aprila 2019. god. Sve ovo nedvosmisleno navodi na to da je traženje originalnog punomoćja samo nezakonito sredstvo kojim se ostvaruje nepravedni cilj.
Sredstvo i cilj: Kako sistem funkcioniše?
U rešenju o odbacivanju prigovora, Osnovni sud u pouci o pravnom leku upućuje stranku da se na to rešenje može izjaviti žalba Višem sudu. Međutim, Viši sud ovakvu žalbu po automatizmu odbacuje jer je na to obavezan članom 8. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kojim je propisano da protiv rešenja o odbacivanju prigovora nije dozvoljena žalba.
Na ovaj način Osnovni sud maestralno olakšava Višem sudu da "samo radi svoj posao", i sasvim slučajno time nezakonito onemogućuje advokate punomoćnike da naplate podnošenje prigovora.
Zaključak: Kreativnost pravosuđa
Da stvar bude zanimljivija, sud po prijemu prigovora čini sve radnje kojima postupak faktički ubrzava. Celom ovom predstavom država je pokazala sposobnost za rešavanje problema, zavidno kreativno umeće i odlučnost onda kada je to najpotrebnije. Sudije su pokazale i dokazale itekakvu sposobnost za stvaranje prava i tim sebe preporučile kao najkompetentnije za eventualnu buduću poziciju u drugoj grani vlasti – zakonodavnoj.